Smrt kao dobar biznis

Bila sam u Osijeku za vikend.
Uz pregršt iznenađenja osobne prirode, moji bivši sugrađani iznenadili su me jednom novotarijom, naravno jedinstvenom na ovom području, koju naprosto ne mogu zaobići.

Osijek postaje metropola pogrebnog biznisa u Hrvata.

Osijek je i inače sajamski grad u kojemu se godišnje održi hrpa sajmova, većinom vezanih za poljoprivredu, jel, bilo bi čudno da se organiziraju sajmovi o moru ili planinama ili štatijaznamčemu. To dakle nije čudno, već pohvalno, a iz iskustva moga oca, bivšeg poduzetnika, to su jako dobre prilike za sklapanje poslova.
Elem, vozikam se ja po Osijeku i na radiju čujem najavu za 1. međunarodni sajam pogrebne opreme. Organizira ga osječka firma Ukop, koja se jedina, barem koliko ja znam, bavi ukapanjem Osječana.

Na oko tisuću četvornih metara bit će izložena "široka lepeza" lijesova, tekstila za lijesove, pokrova, križeva i pogrebne galanterije, odnosno ukrasa za grobnice, primjerice svijećnjaka. Iz samog naziva sajamske priredbe može se zaključiti da će među izlagačima koji posluju s pogrebnom opremom biti i oni koji će izlagati opremu za održavanje groblja pa će tako, primjerice, biti izloženi i radni strojevi za održavanje hortikulture. Također, Sajam će biti i prilika za izlaganje proizvoda prerađivača kamena koji se bave izradom grobnica, cvjećara, aranžera pogrebnih vijenaca kao i vozila za prijevoz pokojnika. Sam Ukop izložiti će čak četrnaest vrsta lijesova, križeve, cvjetne aranžmane i vijence te uzorke klesarije uz makete grobnica.

Skoro sam previdjela semafor od smijeha i obitelj poslala silom prilika baš na taj sajam, ali, eto, uspjela sam se izvući.
Nakon histeričnog smijeha u trajanju od sigurno pola sata, stigla sam kući i htjela to kao vic ispričati mami, ali njoj to nije bilo smiješno. Dapače.

Veli da već dvije godine uplaćuje Posmrtnu pripomoć za sebe i tatu.
"A, čuj, ti tvoj brat kakvi ste, pitanje je hoćete li ikada imati za pristojan pogreb meni i tati!
Ovo je super, uzela sam nam skuplju varijantu, uključen je i bolji lijes, pokrov, a i papuče!"

Ma, kakve papuče? Kakav pokrov? O čemu ti to?

Totalno me zbedirala dok mi je ushićeno pričala o svom pogrebu. Kad tad. Nikada ne znaš. Treba čovjek biti spreman.

U istom paketu sam saznala da Baka (mamina mama) planira Djedu pokojnog 7 godina prebaciti kod sebe u grob. Da, da, napravila si grob još prije par godina, dala uklesati

Ime Prezime
1929 -

Po meni, boleština.

Problem je u tome, što se kasno sjetila rezervirati si mjesto pored Djede, pa je sada njezin prazni grob tri reda dalje. Dough! Čvrsto je uvjerena da nitko od nas preživjelih neće htjeti prehodati taj dugi put i samo njoj ići na grob, pa je odlučila Djedu (kojeg smo svi voljeli više nego nju, istinabog, ružno za reći ali je tako) preseliti k njoj i na taj način osigurati si zagrobne posjete, a Djedin prazni grob pokloniti mojoj mami (i tati "ako baš želi biti sahranjena s njim").

Bo-že-me-sa-ču-vaj!

Mama mi je o tome svemu pričala uz kavicu na terasici, vani pjevaju ptičice i sja sunce, ja se došla malo odmoriti od metropolskog stresa, a nas dvije o sprovodima.

Tako sam također saznala da je druga Baka (tatina mama), odlučila da želi biti pokopana s prvim mužem (tatin pravi tata, poginuo u avionu još 1962. kad mi je tata bio 11 godina), a ne s drugim (bakin drugi muž, poginuo u ratu 1991.), a razlog je taj da je drugi Djeda pokopan na novom groblju gdje su uglavnom pokopani branitelji, a ne civili, "a i ti čempresi su jako narasli i curi neka smola iz njih pa je grob jako teško očistiti i to se vama neće dati".
Jebate, Baba ima cijeli plan razrađen. Prvi Djeda je pokopan na Aninon groblju koje je pretrpano, ali... grob do Djede već godinama nitko ne uređuje pa će se ona raspitati kako to kupiti pa da proširi Djedin grob i napravi obiteljsku grobnicu "gdje možemo biti svi skupa". Valjda planira neke zagrobne obiteljske tulume, tko će znati?!

Totalno mi je morbidno to preseljavanje davno pokopanih i ne znam tko to uopće radi i zašto, osim u CSI-u za potrebe dodatnih forenzičkih ispitivanja. Baka veli "ma, daj molim te, pa on je pokopan 1962.! Neće imati šta preseljavati. To se fino prekopa i onda sve zabetoniramo. Ne želim baš da me odmah crvi pojedu!"

Slušam ja mamu, pa zatim i baku kako o tome pričaju, velim, uz kavicu i idiličnu terasicu, i shvatim da je taj sajam pogrebne opreme zapravo jako dobra stvar.

Moram li napomenuti da su se obje oduševile idejom o sajmu i zasigurno će biti među prvim posjetiteljicama.
Pretpostavljam i da će pokupiti hrpu prospekata pa meni i bratu sljedeći puta uz kavicu sve fino vizualno prezentirati da ne bi slučajno napravili kakvo sranje i pokopali ih s, ne znam, plavim pokrovom, a one žele, ne znam, bordo. Zamisli problema!

E da, firma Ukop posjetiteljima sajma poklanja nesvakidašnje prikladne darove — privjeske za ključeve u obliku mrtvačkog kovčega.